Centar za ženske studije - Tko/Što nas iskljuèuje

New

Research projects

Projects

Completed projects

Tko/Što nas iskljuèuje

Tko/Što nas iskljucuje – Rod, manjine i razlike. On-line pocetnica nastala je unutar projekta koji ima namjeru senzibilizirati mlade o problemima socijalnog iskljucivanja i stereotipnog razmišljanja te mu je cilj afirmirati vrijednosti tolerancije, uvažavanja razlicitosti, solidarnosti i nediskriminacije, s posebnim naglaskom na rodnu dimenziju i perspektivu.

Zašto Pocetnica ? Sadržaji se prezentiraju u vidu pocetnice kako bi se na zanimljiv i pristupacan nacin dao zanimljiv uvod u problematiku, ali i zato jer su ovdje prezentirani sadržaji zamišljeni kao pocetak upisivanja razlicitih aspekata o temama o kojima progovaramo, stoga je Pocetnica istovremeno i «punilica» koja ce s vremenom biti dopunjena novim sadržajima.

U proteklih desetak godina posebnu pažnju razlicitih institucija europskih država zaokuplja pitanje kako se boriti protiv socijalne iskljucenosti.

Socijalna iskljucenost se pri tome opisuje kao proces unutar kojeg pojedinci /pojedinke i ali kucanstva bivaju lišeni materijalnih dobara ali i društvenih veza u zajednici i društvu te proces kojeg karakterizira nestajanje društvene solidarnosti. Može nastati zbog razlicitih okolnosti i uzroka: nizak prihod, nezaposlenost, slabo obrazovanje, nedostatak kvalifikacija, ogranicen pristup informacijama, male mogucnosti zaposlenja, nedovoljno ucinkovit sustav socijalne zaštite, iskljucenost iz socijalnih mreža poput obitelji, rodaka i prijatelja. Socijalno iskljucene skupine cesto se povezuju s tzv. ranjivim skupinama koje cine pojedinci/pojedinke koji se suocavaju s diskriminacijom na temelju spola/roda, etnickog podrijetla, dobi i sl. a u politikama Europske unije navode se mladi, žene, imigranti etnicke manjine, Romi, beskucnici, invalidi, ovisnici i sl..

Mi se necemo baviti karakteristikama nabrojenih iskljucenih skupina niti politikama kojima je najcešca preokupacija kako iskljucene ukljuciti u tržište rada. Socijalno iskljucivanje a i ukljucivanje nastaju kao rezultat povijesno i društveno vrlo složenih procesa, procesa koji se dogadaju u suvremenom društvu. Proces iskljucivanja i ukljucivanja zbiva se istovremeno i odvija i održava se na razlicitim razinama i može se odnositi na samo neke ili sve pripadnike/ pripadnice odredene društvene skupine; dok se na odredenoj razini pojedince/pojedinke ukljucuje, na drugoj se i dalje iskljucuje. Tako na primjer, dok su u odredenim povijesnim okolnostima žene bivale ukljucivane u svijet rada, bivale su istovremeno iskljucene iz javnog i kulturnog života. Tako cemo i u Pocetnici na primjeru kulture ili konkretno glazbe vidjeti kako su žene bile iskljucene iz glazbene proizvodnje. U tom cemo prilogu vidjeti kako su takve situacije bile podržavane stereotipima o ženama i njihovim kreativnim sposobnostima ali i biografijama žena koje pomažu da razoblicimo navedene stereotipe.

U prilogu o ljudskim pravima vidjet cemo koje vrste prava imamo, tko jamci ostvarivanje naših prava, i što možemo sami uciniti.

Da biti iskljucen ne znaci imati samo pristup materijalnim dobrima, vec i mogucnost sudjelovanja u širim društvenim vezama, vidjet cemo na primjeru iskljucivanja lezbijske i gej populacije u svakodnevnom životu, a koliko smo sami tolerantni prema razlicitima i drugima možemo vidjeti iz pitanja «želim li te osobe za susjede?» kao što cemo vidjeti iz ovog priloga.

I zato kada govorimo o toleranciji/ uvažavanju, solidarnosti s drugima u našem svakodnevnom životu, uvodimo pitanje ne samo odgovornosti institucija nego nas kao pojedinaca i pojedinki, a kao polazište našeg promišljanja možemo uzeti sljedecu recenicu:

To znaci da ni tonom, ni pogledom, ni poslovicom necemo iskljuciti ni jednu ženu samo zato što je žena s malo škole, s malo novca, s malo ljubavi, s malo bijele kože, s malo godina. (...)

Važno mi je da se pitam u kom je politickom procesu postala Druga .

Lepa Mladenovic

Receno može biti polazište za razvijanje solidarnosti spram razlicitih društvenih skupina u suvremenom društvu te polazište naše vlastite odgovornosti u promicanju ljudskih prava, vrijednosti uvažavanja i suocavanja sa vlastitim stereotipima i njihovom dokidanju.

Homoseksualnost ( 3 items )

Istraživanje o vrijednostima i svjetonazorima u istoènoj Europi pokazalo je da, slièno kao u Èeškoj, Sloveniji i Bugarskoj, ni u Hrvatskoj homoseksualne osobe nisu poželjni susjedi. ¹
No, homoseksualnost je èinjenica i homoseksualne osobe ne žive samo u susjedstvu nego èesto dijele dom upravo s onima za koje su nepoželjni/e.
Homoseksualnost nije filmska stvarnost ni jednogodišnji „incident“ na ulicama Zagreba, kad se osobe homoseksualne orijentacije skupe na gay prideu kako bi poveæale vidljivost i ukazale na „sustavnu diskriminaciju i kršenje ljudskih prava seksualnih i rodnih manjina u Hrvatskoj“.

Lezbijke, homoseksualci, biseksualci, transseksualci i queer osobe – LGBTIQ - nisu samo daljnji poznanici nekog bivšeg kolege s fakulteta ili s posla, to su ljudi koji žive u neposrednoj blizini onih koji se boje èak i izreæi tu „prljavu“ rijeè.
Razlog zbog kojeg ova populacija ne izražava svoju LGBTIQ orijentaciju , kako bi se pretpostavilo da su heteroseksualne osobe, jest upravo netrpeljivost društva u kojem žive.
Odakle izvire ta nesnošljivost, odakle strah svih onih koji su uvjereni da ne poznaju nijednu/og homoseksualku/ca? Èega se boje i odakle toliki otpor da homoseksualno orijentirane osobe ne žele èak ni za susjede? Jasno je da taj strah ne izvire iz iskustva, veæ iz predrasuda i podržavanja stereotipa. A èega se zapravo boje?
Najèešæi odgovor je taj da LGBTIQ osobe ugrožavaju postojeæi, to jest heteronormativni društveni sustav, da su prijetnja heteroseksualnoj obitelji te da ruše temeljne vrijednosti zapadnog društva.

¹ Ilustrativni rezultati istraživanja World Values Surveys and European Values Surveys. Aljoša Rehar, http://www.media-forum.si/slo/izobrazevanje/komunikacijske-pravice/program-2003/povzetek-12/
Ljudska prava ( 5 items )
Kao doprinos priznavanju važnosti uloge pojedinaca i pojedinki, kao i nevladinih organizacija, u zaštiti i promicanju ljudskih prava, Komisija za ljudska prava UN-a, osnovala je 1986.g. Radnu skupinu za izradu prijedloga Deklaracije UN-a o “pravima i odgovornostima pojedinaca, grupa i društvenih institucija u promicanju i zaštiti opæe priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda”. U izradi prijedloga, lobiranju i izradi konaènog teksta Deklaracije, velik doprinos dale su meðunarodne nevladine organizacije za ljudska prava. Nakon trinaest godina rada, Komisija je prihvatila Deklaraciju i proslijedila je na usvajanje Opæoj skupštini UN-a. Deklaracija je konaèno usvojena 9. prosinca 1998.g. na zasjedanju Opæe skupštine.

Deklaracija predstavlja važan meðunarodni dokument na koji se zaštitari ljudskih prava mogu pozvati u sluèaju da im se osporavaju njihova prava na “prakticiranje vlastitih prava”.

Tekst Deklaracije sadrži sljedeæa prava:
- pravo na sudjelovanje u nenasilnim aktivnostima s ciljem izražavanja nezadovoljstva kršenjem ljudskih prava;
- pravo na obranu prava drugih ljudi;
- pravo na odgovarajuæu pravnu pomoæ;
- pravo na slobodu okupljanja radi širenja ljudskih prava;
- pravo na praæenje stanja ljudskih prava i javno oèitovanje o istom;
- pravo na uvid u informacije o zaprimljenim sluèajevima kršenja ljudskih prava u domaæim pravnim, sudskim ili administrativnim sustavima;
- pravo na nesmetan pristup meðunarodnim organizacijama;
- pravo na nadgledanje suðenja;
- pravo na primanje odgovarajuæih sredstava za rad na ljudskim pravima.
U tekstu se isto tako podsjeæa na odgovornost i obvezu države u promicanju, zaštiti i primjeni svih ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i u pružanju odgovarajuæe zaštite svim zaštitarima ljudskih prava u sluèajevima nasilja ili odmazde.

UN-ova Komisija za ljudska prava usvojila je 2000.g.rezoluciju (Rezolucija 61/2000) kojom uspostavlja mandat posebnog izvjestitelja za ljudska prava zaštitara ljudskih prava.
Glazba je ženskog roda ( 20 items )
Prikazati rodne stereotipe na podruèju glazbe moglo bi se èiniti teškim, pa možda i nepotrebnim. Za razliku od drugih umjetnosti, kao što su recimo likovna umjetnost ili književnost, glazba nema “oèitoga” spola ni roda. Netko æe možda reæi da je glazba samo zvuèni fenomen. Najapstraktnija od svih umjetnosti. No, ne valja zaboraviti da se svako glazbeno djelo uvijek dogaða unutar nekog povijesnog okvira. To može biti trenutak nastanka, trenutak izvedbe, ili trenutak slušanja – no svaki taj trenutak dovodi do razlièitih poimanja glazbe, pa stoga i do upisivanja i pripisivanja raznolikih znaèenja. Pitanja rodnih stereotipa u podruèju glazbe i glazbene umjetnosti potakla su u drugoj polovici 20. stoljeæa i neka istraživanja u muzikologiji. Ta prva istraživanja, 70-ih godina, uglavnom su bila usredotoèena na otkrivanje ženskih figura u povijesti glazbe i njihovog djelovanja. Kasnija istraživanja, osobito 90-ih godina, proširila su se i na druga bitna pitanja. Tako se poèelo propitivati rodnu konstrukciju kanona i izvedbenih praksi, a i samo glazbeno djelo analiziralo se iz rodne perspektive. U novije vrijeme, poèelo se istraživati i povezanost drugaèijih identiteta s glazbenom praksom, te se u muzikološka istraživanja ukljuèilo i npr. queer teoriju.