|
 U okviru Subversive Film Festivala 2010.
Centar za ženske studije predstavlja
Žene i (per) formativni socijalizam
Srijeda / 5. 05. / Kino Europa/ 15.00-18.00
Moderatorica: Rada Borić
Sudionice: Tatjana Jukić, Renata Jambrešić-Kirin, Sandra Prlenda, Reana Senjković, Biljana Žikić i Koraljka Vlajo
Sedamdeset je godina formativno i performativno obilježilo živote žena velikog dijela danas ‘tranzicijske Europe’, Europe koja se naslijeđa socijalizma počela, početkom devedesetih, odricati. U želji (strahu od zaborava) da, za početak, sačuvamo autentična svjedočenja žena različite generacijske dobi, krajem 1998. počele smo suradnju na međunarodnom istraživačkom projektu Sjećanje žena na život u socijalizmu kojeg su nositelji bili centri za ženske studije, odnosno ženske istraživačke inicijative (Prag, Berlin, Krakow, Bratislava, Beograd/Novi Sad). Suradnju smo započele istražujući živote žene u socijalizmu, kombinirajući pri tom metode kulturalne antropologije i etnologije s feminističkim pristupom. Neki od prvih rezultata bili su knjiga Ženski biografski leksikon – Sjećanje žena na život u socijalizmu i film Sanje Iveković Borovi i jele.
Na okruglome stolu Žene i (per)formativni socijalizam bit će govora, s jedne strane, o brojnosti i ambivalentnosti ženskih identiteta, od žene kao figure revolucije do njezine reprezentacije u socijalističkim medijima, a s druge, okrugli stol će biti prigoda da se ‘naknadnim upisom’ predstave kreativni doprinosi žena: napor da feministički tekstovi koji čine otklon službenoj rodnoj politici socijalizma budu dostupni međunarodnoj javnosti, kako bi se ponovo osvojila vlastita povijest, te da se upišu imena ‘socijalističkih radnica’ kao doprinos kulturnom naslijeđu.
 Sažeci izlaganja:
Tatjana Jukić: „Žena kao revolucija: od Garbo do Tita“
Polazeći od dvaju naoko nesumjerljivih slučajeva – od Garbo u Ninotchki Ernsta Lubitscha, i angloameričkih nagađanja o identitetu Tita u prvim godinama Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji – u svome prilogu kanim analizirati ženu kao figuru u kojoj se odlučuje pristup problemu revolucije. Nalik na sablast iz prve rečenice Komunističkog manifesta, upravo ta žena progoni ono što se poslije razvija kao rodna politika socijalizma.
Renata Jambrešić Kirin: „Politike sjećanja žena na život u socijalizmu: moćne supruge, pritajene vjernice i vjerne glasačice“ Analiza intervjua prikupljenih u okviru međunarodnog istraživanja "Sjećanje žena na život u socijalizmu" (2004, Centar za ženske studije) otkriva da osjećaji samoosnaživanja, samodefiniranja i slobode za (svijest o slobodi odabira modusa ženske egzistencije) upravljaju politikom ženskog sjećanja na socijalističko formativno razdoblje. No, brojnost ambivalentnih identiteta i paradoksalnih pozicija (moćnih supruga i poslušnih radnica, komunistkinja i prikrivenih vjernica, kritičarki režima i Titovih štovateljica) svjedoči da je ambivalentnost temelj ženskog iskustva socijalističke egalitarnosti i nepostojećeg konsenzusa oko poželjnog ženstva. Onog ženskog ideala oko kojeg se u "kratkom dvadesetom stoljeću" burno spore modernistička paradigma (sa svojim lijevim i desnim ideologijama), feministički projekti i poklonici tradicijskog patrijarhalnog svjetonazora.
Sandra Prlenda: „Lomeći valove: feminizam u socijalizmu“
U izlaganju ću predstaviti regionalni projekt istraživanja i prezentiranja povijesti jugoslavenskih feminizama. Problematizirat ću nekoliko istraživačkih smjerova u kojima je moguće nastaviti istraživanje povijesti feminizma, kao odnos s lokalnom ženskom i rodnom poviješću te hegemonijskim historijskim naracijama (nacionalnih povijesti). Izrada antologije feminističkih tekstova na engleskom jeziku prva je stepenica prema potpunom dokumentiranju povijesti različitih inicijativa i pokreta na području Jugoslavije (1918-1991).
Koraljka Vlajo: „Porculanski sjaj socijalizma: dizajnerice porculana, Jugokeramika 1953 – 1991.“ Jugokeramika je paradigma: od entuzijastičkih pedesetih do kriznih osamdesetih, uspjesi i neuspjesi Jugokeramike (i njenih dizajnerica) odjek su cjelokupne društveno-političke situacije u zemlji. Slučaj Jugokeramike zanimljiv je i zbog specifične rodne politike zapošljavanja. U pogonima tvornice u velikoj mjeri rade žene, a obilje ženske radne snage bio je jedan od kriterija pri odabiru lokacije tvornice. U Odjelu prototipa tj. Jugokeramikinom odjelu za dizajn rade uglavnom dizajnerice, a upravo su četiri žene – Jelena Antolčić, Anica Kuhta Severin, Dragica Perhač i Marta Šribar, skoro punih četrdeset godina, pokretačka snaga Odjela. Ovo će biti njihov 'naknadni upis' u povijest hrvatskog dizajna.
Biljana Žikić: “Luksuzne lutke” i lokalni mangupi: rodna paradigma”
Na primjerima iz medija i popularne kulture razmatrat ćemo oblike i funkcije reprezentacije žene i ženskog tijela u socijalizmu. Potražićit ćemo odgovore na pitanje: zašto se u kvalitetnim socijalističkim časopisima kao ilustracije za kritičke tekstove redovno pojavljuju slike obnaženog ženskog tijela? Kakve rodne paradigme donose novoosvojeni prostori slobode? Koji su simbolički resursi aktivirani i što to znači za rodne diskurse i prakse u socijalizmu?
Reana Senjković: „Dvije politike odrastanja (ili: U čemu su naše cure bile bolje?)“ Svojim ću izlaganjem usporediti dvije konstrukcije djevojaštva u 1970-ima, jugoslavensku i britansku, na temelju analize jedinog djevojačkog časopisa koji je izlazio u SFRJ (Tina, 1971-1976) i dvaju članaka u kojima je britanska feministica i kulturalno-studijska teoretičarka Angela McRobbie analizirala britanske djevojačke časopise iz 1970-ih i 1980-ih. |
